Pristajanje | Tomislav Bogdan
KIŠA
Svaki put kada kiši
meni se čini:
mogao bih pisati
sonetne vijence
i slagati magistrale.
Kao da mehanika svoda,
neko čudnovato
otpuštanje utega,
ponire vodu
a uzdiže mene.
Da sam barem bliži visini
u kojoj nastaje,
možda ne bih bio
tako ponizan.
Možda netko,
na kraju krajeva,
samo snažno zavrće
nebesku krpu.
Sadržaj
VRIJEME KONVENTAOrmari, prozori, jablani i ptice
Ti imaš nešto od jutarnjih ulica
Kod tebe
Modro
Kiša
Ptice su u grmlju, iza mojih leđa
More miriše na polovice dinja
Ronilac
Razbijene stvari
Formiranje suhog cvijeća
Šetnja
Koliko ih je, majko moja
O te stvari, te stvari što podupiru
KONTE I EKIPA
Smrt konte Di Lumbaga
Tamo gdje počiva konte Di Lumbago
Odlazak Rubena Cyroze
Ne, ne, ja Vam ne vjerujem
Kako je umrijeti, konte?
STIŽE ČETVRTAK
Dolazi zima
Zima je došla
Nije čudo, nije čudo
Privežimo fragment
Danas je isto, isto kao sutra
Razvitak
Samoća
Danas
Podnevni zeleni mirisu
Ti dolaziš, zelena
Stiže četvrtak, glasanje rode
Traje vladavina niječnog i odrješitog
Moj se djed skrivao Mađarima
Par godina po oslobođenju
Iveri
Kako samo čekaš pred Krležom!
I tvrtka
Čovjek je postajao sposoban
Impresum