Kratka povijest bolesti | Helena Burić

VITA JE FINITA

nisam dobro vidjela
sijevalo je
i često sam morala zatvarati oči
nad šoferšajbom je bljeskalo
bez osvrtanja molim
gledaj naprijed
naprijed gledaj
tvoji odlasci su zauvijek izgubljeni
razasuti leže pored ceste
zajedno s pregaženim mačkama
i zgužvanim kutijama cigara
tvoju granu otpilila je korporacijska vatrogasna družina
montparnasse i montmartre zakračunali su vrata
plesačicama su iskočile modre vene
žongleri se ne žele igrati vatrom
huckleberry je kupio tucet kravata
alfonso je spuznuo pod zemlju od srama
towanda je nestala duboko u amazoni
u smrznutom ribnjaku pridavljena su sva tvoja čuda
ni sto japanskih stručnjaka ti ne može pomoći
vidiš kako se boja razlijeva
morat ćeš suziti tu elipsu koju opisuješ
ako ne želiš završiti u kazalištu sjena
s pregršt vlastitih kostiju pod nogama
vrati matrikulu i srebrni pištolj
laneno odijelo i mali kockarski parobrod
tiho ih vrati natrag u tišinu
i ne vjeruj više stvarima
kojima ne možeš uzeti gipsani odljev
sve je ok
život je živ
vita je finita