Uho duha | Luka Milas

OGNJENI PEGAZ

žustro prži žilo žića žešće
kada krilo ovoga pegaza razmahuje
i vatru tijela razgara do nebesa
do samog bijesa anđeoskog oka
do nove iskre do novog krijesa
štono pali sijeno sna u more
i pjenu na usnama bubri
dok čelo oganj posta

u pijesku ostaju tragovi
ocean ih briše tihim valom
i svojim obećaje mirom
ognjeni će pegaz sam oganj umoriti
do zgarišnih versa do crnice
do vjetra do sjemenke do cvijeta
do oblaka do kiše
do nečeg puno tišeg

bezbolnijeg i višeg