Uho duha | Luka Milas

TAMAŠTALA

prezimila je mašta moja
u kristalima pahulje
geometrijski raspoređujući
sunčane zrake
na sve strane svijeta
i u visine i do rahle zemlje
prezimila je mašta moja
u snovima sanjača

čudilo je i mene
mašta moja nije samo moja
dok je u toplini oka bila
na ledini stajahu ja i moje tijelo
ćuteći odledbe u umu
i na vlastitoj koži
a mašta moja maštala je
čistoćom samo

ima li mašta
još što za reći?

oprosti tami Tamaštala još Svjetlosti se boji