Brojanje pogrešaka | Lara Mitraković

5

nekad sam pisala pjesme
velike, sjajne, kratkog roka trajanja
sada više nema vremena za to
tata ih čita i smije mi se
mama me pita hoću li ikada napisati sretnu
prijatelji pitaju kako sam i spavam li ikada
danas proučavam terorističke organizacije
sve ovisi o tome kako kocka padne
i tako shvatim da je prošlo 5 mjeseci
otkako sam napisala pjesmu
ni ovo nije jedna
tata će se opet smijati
mama sve manje razumjeti
a ja ću se pretvoriti u knjigu
koju nitko neće znati pročitati