Brojanje pogrešaka | Lara Mitraković

MOŽDA NIKAD

sjetim se kolobara oko njegovih očiju
i nešto me stegne u prsima
pa vozim slalome po gradu
izbjegavam sve i svašta
biram duže putove kraće putove
uvijek nekad
i ne smijem stati
nikad
samo hodati hodati hodati
dok ne prijeđem milijardu puta
stostruku duljinu njegovih trepavica
uskoro ću sigurno ću
neću
kupiti bicikl
pa ću moći otići na planinu puštati zmajeve
tjerati vještice i kotrljati se niz padine
samo ne trčati trčati trčati
otrčati
daleko
jer daleko nema poznatog
vratiti se možda jednom
jer je jednom možda nikad