Brojanje pogrešaka | Lara Mitraković

BAL PLANKTONA

meni je uvijek toplo u drugom mjesecu
govorim u snu i ulazim u more do pupka
na toj dubini isplivaju rečenice
koje se ne sjetim izgovoriti
poput plimnog vala strovaljuju me u plićak
kada sam riba moje škrge obično ne rade
i umjesto narančaste postajem crna
sluzava neman iz pijeska
kad mi more dotakne trepavice
to je kraj
tad nastupa vrijeme stapanja –
tada sam i voda i prozirna i sol i pitka,
toliko sam velika da ne stanem
ni ispod sveg kamenja na svim plažama
toliko bliještim da sam kao bal planktona
kao prvo sunce nakon dva tjedna mraka

meni je uvijek toplo u drugom mjesecu
tad se budi misao o proljeću
govor iz sivog prelazi u maslinasto zeleni
nekako je lakše otvoriti prozor
zagristi jabuku
dobro protegnuti ruke i noge
prihvatiti san