Brojanje pogrešaka | Lara Mitraković

NAKON DVA

uvijek krene nakon dva u noći
obučem čupave čarape
pogasim sva svjetla
zapalim cigaretu
operem zube
legnem
upalim pa ugasim televizor
ne mogu disati
skidam čarape
prebacujem se s boka na bok
piše mi se pjesma ali mi se ne da ustati
smišljam sulude scenarije
upalim pa ugasim televizor
ne mogu disati
igram se skrivača s vlastitom sobom
ustanem
zapalim cigaretu
dim podsjeća na oblake na mom otoku
natočim nešto u čašu
popijem još jednu
zapalim cigaretu
dim podsjeća na san koji pokušavam uloviti
vratim se u krevet
navučem čarape
upalim pa ugasim televizor
ne mogu disati
što u ovo doba rade ljudi koje poznajem?
spavaju li baš svi?
nastavljam sa suludim scenarijima
čitam tuđe pjesme u pola tri
ne želim napisati svoju u pola tri
skidam čarape
sjednem na rub kreveta
napišem pjesmu
nisam zadovoljna
ponovno legnem
upalim pa ugasim televizor
ne mogu disati
bojim se snova
bojim se stvarnosti
nigdje više nije sigurno

sutra možda zaspim prije dva