Brojanje pogrešaka | Lara Mitraković

NAŠA DJECA

naša djeca mrzit će svijet u kojem žive
ustajat će iz kreveta spuštajući prvo lijevu nogu na pod
prezirat će moje pjesme
i povraćat će od tvojih jutarnjih monologa
oni će biti mali ratnici ali samo u vlastitim glavama
jer bojat će se svega što vide i zaudarat će po naivnosti
oni noću neće spavati i mislit će da su vječno u krivu
od tebe dobit će moć vječitog kolebanja
a od mene sposobnost gutanja patetike
oni će pisati unatrag i smislit će vlastiti jezik
prelazit će zebru samo kad je crveno
jer vječna žudnja za strahom neće im dopustiti suprotno
oni se neće znati svađati i vrištat će samo vokale
dok svi ne pomisle da ne znaju ništa a znat će sve
oni će spaljivati knjige i valjati se u njihovu pepelu
radit će kule od naših organa i preslagivati stanice kako žele
naša djeca bit će vječno djeca jer ni mi nikada nismo znali drugačije
pljuvat će po svemu i voljet će sve
neće znati lagati ni plakati ni smijati se
pokušat će biti naša sušta suprotnost
a zapravo nam nikada neće biti bliži
pisat će pisma koja će bacati i voljet će ljude koji ih guraju od sebe
i kad su okruženi mnoštvom oni će uvijek biti sami
čitat će samo tragične biografije i putopise samotnjaka
oni neće nositi cvijeće na naše grobove jer ono brzo uvene
i ubijat će ih ta potraga za vječnim
zaboravit će naša imena čim ih izgovorimo
a noću se ničeg drugog osim toga neće sjećati
oni će osvajati najviše vrhove planina
i zazirat od gradova koje svi žele vidjeti
nosit će uvijek sa sobom neki dio nas
naš sin čitat će našoj kćeri moje pjesme
naša kći čitat će našem sinu moje pjesme
zatim će si lagati da nikada neće otići
pa će se smijati pa plakati pa tražiti riječi bolje od tvojih
pa tražiti riječi bolje od mojih i pronaći samo tišinu
oni će se gubiti pa ponovno pronalaziti
željet će sanjati ali nikako neće moći usnuti
jer ako zaspe možda sve što su dosad izgradili nestane
možda se probude kao drugi ljudi koji neće biti slika nas
naša djeca bit će budale kao što smo i mi bili
kći će pisati pjesme i izmišljati zemlje predugačkih imena
sin će goniti samoga sebe i nikada se neće uloviti
trudit će se sjećati ali će zaboravljati
trudit će se izreći nas ali nas nikada neće moći reći
kao što ni mi nikada nismo znali
naša djeca nikada neće biti stvarna
ali ja ću ih voljeti kao da su postojala