Vodostaj vrtoglavice | Ivana Žužul

DIJETE S DUNAVA

Preplivali smo Dunav
uzduž i poprijeko.
Željeli smo to
od samog dolaska.
Morali smo
sprati krvave tragove
vlastite zemlje i
nismo sumnjali
u vjerodostojnost
sveučilišta, medovine ili
sna poslije crnog piva.
Bili smo letači
nad najsuicidnijom
zemljom na svijetu.
Svidjelo nam se.
Fotografiju ispred parlamenta
snimili smo
kad je krstitelj grada
iz svog bureta
dozvao dječaka na mostu.
U gradu s rijekom
iza osam mostova
ostavili smo dijete
bilo je naše,
mađarsko.