Vodostaj vrtoglavice | Ivana Žužul

NEIDENTIFICIRANA ŠUTNJA MOG SUSJEDA

Sa svojih sedamnaest
izgleda prilično prozaično.
Lijen je i teško progovara.
U ranom djetinjstvu,
priča mi njegova mama
da, još u ranom djetinjstvu
pošteno je zaradio nadimak Tičar,
ne zaboravljajući svakog jutra
iznova obilaziti i pregledati
svako svoje gnijezdo.
Tako je na isti način
Ispunjavao cijelo prijepodne.
Popodne je najčešće
provodio šuteći,
u nizanju koncentričnih krugova
Ivanovim istrošenim dječjim kolicima
koja već godinama nemaju četvrti točak.
Stvarno je volio uneređivati
naš ionako neuredni vrt.
A ono najteže,
u proljeće se ubije
od traženja prve ljubičice
kako bi u inat ostalim ukućanima
obavio obred njenog gutanja
u uobičajenoj, ritualnoj tišini.
Zbog sličnih izgreda
i njegove sulude šutnje
mnogo puta se zabrinuta pitam
što mu se to događa.
Baš kad sam joj htjela odgovoriti
Tino tromo uđe u kadar,
jedva primjetno
podigne lijevu ruku
dajući znak mami,
ne želeći izgovoriti:
Mama… ti… si… luda…