Vodostaj vrtoglavice | Ivana Žužul

PRAZNO MJESTO PUZZLEA

Vjenčala sam se sinoć
tajno,
bez prstenja,
sve sam obećala –
velikom obješenom uhu.
I hoću ga ja prisloniti
uz tračnice
baš usred grada.
Svečano obećavam
to je zakletva.

Ali prije moram
u velikoj zgradi,
izvagati perspektive,
pojesti deset
i još kuna
do zadnjeg lista.
S trga u knjižari
smazati pjesnika
preskočiti ručak,
i kraj dana.
Na povratku
ne zaboravljam
u Hollywood,
u trgovinu
preko puta,
kupiti
štapiće za uši,
potom oglušiti
na lijevo i desno
umetnuti se,
tamo gdje
crno prazno mjesto
puzzlea čeka
još jedan sužnji
udah, izdah.