Vodostaj vrtoglavice | Ivana Žužul

U MOČVARI

U nepreglednoj močvari grada
jedino tvoja aura
zauvijek nestaje
s horizonta
dragi T.

Premda znaš istinu o bajkama,
pričaš mi riču
u kojoj kao da se događamo,
a nas već odavna nema
u ovom tramvaju.

Sa zapada stižu
kameleoni
i kada bi postojala nada
moglo bi zatopliti.
Međutim nema nje,
ni skakavaca.
Jedino iz noći
u polumrak kičastih izloga
uskače neki nepoznat
i smeđ gušter.
Potom se kralježnicom,
penje do mojih grudi
iznjedrujući
one stare
dugo tajene,
brižno čuvane
vrtoglavice.