Vodostaj vrtoglavice | Ivana Žužul

PRLJAVO SUĐE

Ostani mjesec,
ostani duže
jer moja sestra
i dalje spava
na rubu kreveta,
sanja Moskvu,
maše joj u šubari
dok prljavo suđe
u sudoperu
ne miče se.
Kroz prozor vidim
ljudi
vraćaju se s mise,
neovisno o tebi i meni
grad diše,
njegovo bilo
ustaljeno pulsira,
jasno ga čujem
poput bake
na dotrajaloj klupi
oronulog parka,
čiji pas
umjesto nje
zapišava haustore,
neprirodno ravne
stazice cvijeća
i stršljave znakove
koji rastu uz cestu.