Vodostaj vrtoglavice | Ivana Žužul

S RUČNIKA JE KAPALO

Nije mjesečarila,
ležao je u sobi,
više nema sumnje,
zavjese nikad
neće mirisati.
Ni cipele
ni mjesečni honorar
ni povješan veš zgranut
nije uspijevao
izmigoljiti kađenju.
Tamjan se
valjao
kupaonicom,
s ručnika je kapalo,
oni su prošli najgore.
Nitko nije bio
sretan.
Tugovali su svi,
jedino je slonovo uho
zaštićeno
mladom prehladom
moglo njušiti
do mile volje.
Papirići za poruke
su promijenili boju,
to joj je do kraja
steglo srce
premda je šutjela
kao zaklana.