Sjene sjemenki | Neva Lukić

KOŠ ZA SMEĆE

Postoji jedno pleme
koje razne praznine
podaruje nazivima.
Ono vidi svijet kao niz
nijansi naših „nosnica.“
Cijeli rječnici opisuju
različite rupe u koje je
zasađeno drveće,
a i nezgrapne prostore
između prstiju i
svježih listova kadulje.
Njihovi termini
obično se odnose
na budućnost.
Kad kažu „čaša“ oni
ne vide staklo,
već samo odsutnost
koja čeka na sadržaj.
Kad kažu „cipela“,
oni ne vide kožu cipele
već bosonogo stopalo
kako korača ulicom.

Možda se jedino naš
„Koš za smeće“
preklapa s njihovom
terminologijom
jer svojim nazivom predviđa
svijetlu budućnost.