Sjene sjemenki | Neva Lukić

GILJOTINA UGLA (OVO JE MOGAO BITI BILO KOJI UGAO)

Predvečer prljavo bijela
Jedan drveni ugao
zaboden u ciglasti pločnik
Na različitim kotačima
biciklima, skejtbordima,
ljudi zalaze za njegove skute
Svjetlost je stabilna, postojeća
dok ugao njih presijeca
poput giljotine
Reže ih cijele,
šalje u nijemu duplju zidova
bez vrata prozora
Potisnuti vakuum

Iz druge perspektive gledano
Neki od njih opušteno
zapinjućim koracima ili
klizećim okretima kotača
izlaze iz ugla
poput strijela odaslanih iz dobro
napetih lukova
Nitko ne staje,
nitko se ne prislanja na rub
Na granicu
Svi bježe od zabodenog noža
i trusi im se koža ubrzano u letu
Nitko (više) ne vjeruje u preobrazbu
A promatrač bi tako volio
da neki stari stolar možda uzme
drvenu skulpturu Krista i pribije je
na drveni ugao
na način da ovaj može vidjeti
samo jednu Kristovu ruku
i samo jednu stranu Kristova lica
pa da možda povjeruje da se nešto
ipak nalazi i s druge strane