Sjene sjemenki | Neva Lukić

IZJEDNAČENJE

Neka moje stanice napokon
žive vani van mene
Neka mi se ruke prvo
razmnože po tijelu
Prvo one neka vire
iz svih mojih pora,
Neka šire se u nebo,
samo neke s prstima,
tisuće mojih udova,
prvo oni neka krenu u svijet

Potom, neka na rukama
počnu rasti iglice,
Neka rastu stoljećima,
Izdanci od vode
nastale ganućem
Ovisi koliko je nebo ganuto,
koliko su ljudi ganuti
Ovisi koliko je sve do taknuto
Pa sam onda dotaknula ja
Milijune svojih iglica
na nebrojenim granama

Potom još i cikade,
bezbroj cikada u iglicama
što zvukovima
utjelovljuju svijet
One su voda i one su mȁna,
One su tijelo,
One su život,
One su smrt,
One izvan češera
stvaraju tijela Kristova
One su moje stanice vani,
Izjednačenje Svijeta i Svemira,
Duše i tijela,
One su začetak i rasprsnuće,
Ovo moje deblo[*]
koje bila sam oduvijek

[*] prasl. I stsl. trupъ: leš, deblo (rus., češ. trup), lit. trupus: krhak