Sjene sjemenki | Neva Lukić

SPIRALE

Dijete na otvoru,
Boga sam zamišljala
kao spiralu.
Boga kao praznu
puževu kućicu
u tami Svemira
Sijala je zagasitim tonovima

Sada, kad okrenem dlanove
prema gore
na jagodicama prstiju
vidim prozračne linije,
ugravirane spirale
nižu se u vječnost.

U njihovoj praznini
sad živi moja krv.
U njihovoj praznini
ljušti se moja koža.

Ponekad
njihovom prazninom
jagodice prstiju
kao kapi kiše
stvaraju svijet,

Klize njime poput puževa.
Nose šarenice oka.