Sjene sjemenki | Neva Lukić

NA TEK NAPUŠTENOJ SCENI

 

Dakle, ti vjeruješ da ljudi umiru? Vjerujem. Ja ne. Živi žive. Mrtvi su mrtvi. Živ ne može umrijeti, jer da umre bio bi mrtav, a tko je živ, nije mrtav, tko je mrtav, nije živ.
Radovan Ivšić, „Kralj Gordogan“

 

U jednom trenutku vremena
umorila se Sila Stvaranja,
od zauvijek obimnih plodova,
od ružičastih, teških grudi
što su visjele pod njenim
plećima;
odlučila je malo stati
kako bi mogla početi
snatriti.

Negdje u isto vrijeme,
klonula je i Sila Razaranja,
Od stalne praznine,
od svih onih plodova
koje nije smjela kušati
nego su joj morali trunuti
pod stisnutim zubima;
zamorila se od čekanja
da ih pronađe dječak
i učini da skriče
pod njegovim zubima
kao mrtvi jastozi,
ali od sreće!

Obje Sile
poželjele su sanjati,
u snu jedna drugu ugledati,
kao kad na zabavi čašom
slučajno kucneš znanca
kojeg nikad nisi poznavao,
e tako je Sila Razaranja
čeznula svoju puninu,
dok je druga očajnički
trebala nijemu prazninu.
Poput ukletih ljubavnika
pronalazile su samo
tragove onoga drugoga,
osjećajući mu jedino
nevidljivo prisustvo
na tek napuštenoj sceni.

Sila Razaranja nailazila je
na neke tuđe likove,
izlegnute vratove,
rastegnute, obješene jezike,
slijepo uništavala je
otiske svoje ljubavnice
i nikada nije osjetila ličinke
u praznoj sceni mrtvoga tijela.

Sila Stvaranja unutra bi se
samo nehajno protegnula,
samozatajnošću rasta
pokušala se prikriti,
pokazati da je vidljivo nevidljivo
i ono što je u pokretu statično,
da je slijepa iako vidi.
Kad bi nakon mnogo dana
postala dugačko deblo
pojela bi tragove ljubavnice
s kože mrtvoga tijela,
zatvorila ih slijepe
u svoje tijelo
i pobjegla
na neko drugo mjesto;
negdje gdje se sijeku
pupčane vrpce,
gdje leševi sanjaju
ugniježđeni u sjeme,

I tome nije bilo kraja

Stalno su se lovile dvije Sile,
poput crne mačke koja lovi
svoj bijeli rep;
jedna u drugoj prisutne,
a tako osamljene.

Zato su obje odlučile stati;
zajedno usniti,
dugo, dugo se promatrati.

U tom snu,
dok je svijet sanjao
san bez snova,
dva su tijela stajala jedno
nasuprot drugoga;
kroz širom otvorena usta
provlačila su
jedinstvenu vrpcu vjetra.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.