Sjene sjemenki | Neva Lukić

HRVATSKI IN THE WORLD

Nemoćan postati Language
Biti Engleski na Croatian,
Hrvatski jezik izgubio se
u stranome jeziku ulice.

Ograničen vlastitim sustavom
riječi, fraza i naglasaka
nije mogao misliti ništa drugo
osim samoga sebe

Nije razumio druge jezike
niti općost a-be-ce-de,
Nije poznavao druge svjetove
osim onih svojih naroda
koji svi bili su on
i on je bio svi oni,
a ovdje nitko nije bio on
i on nije bio baš ništa.

Šušnji, postale su riječi.
Jezik, lavež pasa na ulicama.

Malo-pomalo hrvatske rečenice
počele su napuštati
ljudske usnice,
sve više dodirivale su
pseće gubice.
Jer jezik je mogao pokušati
promijeniti jedino vrstu tijela
dok su njegovi Croatians
morali preobraziti njega.

To stay human they needed
their untransformable bodies
and communication
with other humans.

U početku Hrvatski je nastojao
iskretati pseće jezike
artikulacijom,
no grrrrrr nakon
avv avv mješavine
vau vau i hrvatskih imenica,
pobojao se da će glas
laveža prevladati,
tako da je i pseća tijela,
nekad Jezik, a sad tek Glas
morao napustiti.

Napokon postao je bezglasan.
Zaronio je pod površinu
nestavši u nutrini,
slobodan od blentavih gubica,
i od vječitog bičevanja usnicama!
Iz običnog sredstva
Hrvatski je prerastao u
nevidljivo biće.
Napokon on birao je svoje riječi,
ispisujući ih po zraku…
pa su ih svi ljudi udisali
i ponekad su im se one
stapale s mislima.