Sjene sjemenki | Neva Lukić

JEZIČNI SUSTAV

I

Materinji jezik je organizam zraka,
beskrajna ograda pred nebom,
riječi prozračene prazninama.
On je klupa na koju se sjedne,
prvi plan koji svojom strukturom
zaustavlja sve ostale planove,
oblikujući tako
trodimenzionalnost svijeta.

U njemu je „stolica“ ustoličena,
a slova rukopisa su tanka…
Niti jedna riječ ih ne može opisati,
osim možda riječi „dlake.“

II

Strani jezici su bića vode…
Oni me obujmljuju svojim
lelujavim morima,
Kit me u svom tijelu nosi
u vlažnu tamu od kulture
zaboravljenih dubina…,
i ja ga ne mogu zaustaviti.
Ništanemoguzaustaviti,
svejebržeodmene
Sadpričapriča mene

Preda mnom
stotina jezika se mrijesti,
To su nomadi,
To su isti ovi jezici
koje nosimo u ustima
prije no što su dobili
korijen i bili ugrađeni
duboko duboko
u usnu šupljinu
materinjeg jezika.

Ovdje je
Strah i Sloboda
Vrtlog nas uzima
i iz nas stvara
nešto drevno

Jedino galebi jasno vide
od nas skrojene slike