Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

USPAVLJIVANJE

Pola sata vlakom od Lisabona
Postoji mjesto uz Atlantik
Ne sjećam mu se imena

Jednom sam odande poslao pogled
Niz srebrnastu površinu vode
Pa sam s vremenom zaboravio
I na njega

Godinama ga nisam sreo
Da bi me naposljetku našao
U hodu kod nekadašnje tvornice šibica
U Osijeku.

Trudio se objasniti
A ja sam se pretvarao
Da ga ne poznajem

Onda sam ga pritisnuo uza sjeverni zid
I zabo mu križasti odvijač u vrat
Pa se otiđoh kući oprati
Ostavivši ga s tim brizgajem.

On je samo jedan od pokušaja
Kao i ti kao i ja
No možda među posljednjima za odstrel:

Ruke su usporile
I alata je ipak znatno manje.