Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

PODSJETNIK

 

Nepokretan starac leži na kauču
I piša u plastičnu gusku
On i njegov brat bili su u ratu

Nešto kasnije mladić u samtanom sakou
Pruža mu ruku pa ga uz osmijeh
Pita kako je

Starac ne čuje dobro
Ali kima i vraća osmijeh
Posve neuspješno skrivajući sram

A vas ste dvojica na ti?
Još nešto kasnije upitam mladića

O pa da oduvijek
Odgovori on spremno

I tu je kraj jedne priče
Koja nas poput mnogih drugih prije nje
Ničemu neće poučiti

Možda nas tek podsjeti
Na prednosti upotrebe sapuna.