Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

STRAŽA

„Ne,“ kaže ona, „daj meni. Ti staviš premalo mlijeka
I onda dobiješ kruh u kajgani.“ Prepuštam joj zdjelicu
Pa ona u razmućena jaja ulijeva više mlijeka no što
Bih ja bio ulio. Tom smjesom natapamo kriške kruha
Koje potom pečemo na ulju. Pohani kruh ili pofezne ili
Naprosto kruh u jajima. Vani je hladno i mirno,
Susjedstvo spava, i dobar je osjećaj gledati
Kako cigaretni dim, stopljen s dahom,
Odlazi svojim putem. Na povratku unutra
Za sobom zatvorim prva, pa druga, pa treća vrata.
Radio svira, ali taj krevet
Donedavno nije bio prazan.
Zato na televizoru gori jedan crveni lampion.
Nas troje noćas smo ovdje
Jer dok je moguća smrt, moguć je i život.