Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

BLISKOST

Uporno mi izmiče to kakva se pomutnja dogodi
Na liniji između čeonog i tjemenog režnja
Da prosječan čovjek zametne i posljednji
Trun poštovanja spram tuđeg
Intimnog prostora

Pljuvali su mi u lice i grlili me svojim prijateljskim
Ručerdama i ručicama kao da smo barem
Od iste matere dragi dvonošci iz
Valjda svakog društvenog
Sloja u valjda svakom
Stanju svijesti

Ako već moramo razgovarati
Ovog dana ove godine
Pusti me ukopana s
Cigaretom na

Najmanje dvije
Trećine
Metra

To je prihvatljiva
Udaljenost

Ionako smo
Svi jedno

Zar ne

Sestro
Bra
Te.