Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

U RODITELJSKOJ KUĆI

Dan počinje s kašljem i crnom kavom,
Ovdje sam čovjek kojemu je povjereno ne zaboravljati,
No svako malo nešto previdim,
Stvari su uglavnom pomaknute iz ležišta;
Starost teško odstupa od svojeg viđenja prošlosti
(Ipak je mladost govorila o podnošljivijem svijetu).

Noćas ću prespavati u svojem momačkom krevetu
Kako bih sutra otpisao ono što sam rekao danas
I u tome je upravo dovoljno laži da bi bilo istina,
U ovoj su ulici nedavno posjekli gotovo sva stabla.

Naginjem se nad duhanom i pozdravljam mogućnosti,
Između pretpostavljenosti ostanka i svireposti odlaska
To se može učiniti;
Ovdje sam čovjek kojem je povjereno biti budan,
Dan počinje s tim gadljivim osjećajem.