Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

ZVJERAD ZA DVA EURA

Nadomak hipodroma u sasušenoj travi
Ispijem pola litre smlačene vode pa protegnem noge
Trideset četiri godine s nekoliko duljih prekida slušam taj grad
Njegovo jednolično dahtanje stenjanje hroptanje
Rovareći njegovim šuljevima i kavernama
Pokušavao sam mu pronaći kraj
Dok je on možda pokušavao stići nekamo;
No da bi stigao dobro je da kreneš;
Naravno u svijetu koji uči kako što pravilnije ubijati
Kavez unutar kaveza prihvatljiva je zamisao
Ne znam zašto sam mu se dosljedno vraćao
U tome nikad nije moglo biti pragme;
I nakon određenog vremena iz zoološkog vrta rikne tigar
Ili je to slon ili neka treća životinja
Riknem malo i ja uzmem svoju plastičnu bocu
Mnoge stvari naprosto zaslužuju odrastanje
Tišina nije jedna od njih.