Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

POLA SATA TRISTO KUNA

Kroz Francuzov jezgroviti prikaz Houellebecqove
Opće spisateljske i ljudske promašenosti
(O suvremenicima pohvalno ako su prisutni za stolom)
I Hrvatovu srčanu borbu da glavu održi
Uspravnom (odakle odjednom to?)
Smanjuje se broj bonova za piće dok se žene
U suknjama i hlačama kratkih nogavica
Smiješe jer dobivaju očekivanu pozornost.

Trijebim uši svojoj ulozi na događanju:
Naravno ja njima služim za to da popune program
No za što oni mogu trebati meni? I kako se uzgaja
Osjećaj važnosti? Ne podastirem teorijsku
Osnovu nemam jasnu sliku onoga što želim postići
Niti me zanima „povlačenje sredstava“;
Francuz prihvaća Célinea
A Hrvat uspijeva obraniti granicu svijesti.

Domska djeca razbacala su obzorom crvene i žute klikere
U jezeru vlastitih govana kurčimo se zahodskom četkom;
Prekidam razgovor odlazim s terase kluba
Zovem prijatelja govorim da je gotovo
Neka dođe po mene.

Sutra ili najkasnije prekosutra leći ću u svoj krevet
Obići mačke uz Dravu izvesti kantu za smeće
Život će se nastaviti.