Mrtvom je jasno | Ivan Zrinušić

LANAC

Neke moje prijatelje dade se pratiti
Dok su u sjedećem položaju
U automobilu ili za stolom
Njihove pokrete držanje izraze lica;

Hodanje je uglavnom stvar osame
U uspjelijim slučajevima skup donekle čistih trenutaka
Koji se međusobno ne bore za prevlast;

Dade se pratiti ono što govore o sebi
Svakako i ono što misle da ostaje neizrečeno
Te njihove živote mjeriti kao mapu pokušaja i pogrešaka
Ostavljenu na uvid dokonu Bogu.

S vremena na vrijeme ruke tih nekih mojih prijatelja
Postanu žarači nedodirljivi u vrelini a oči im
Zapucaju dahtavim krvavim iglama
Kao da će naposljetku krenuti
U odsudan napad;

Ostane tako do sljedeće dužnosti
Do sljedećeg zamaha savjesti
A onda se ruke ohlade oči obustave paljbu
I polja lavande oko nas utihnu.

Posrkavši nadu to varivo od krtijih komada istine
Uvidimo da smo crijeva
Ipak punili izmetom;

Oni othranjuju svoju djecu
Baš kao što je netko othranio nas.