Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

9.

 

trebalo bi srušiti zidove
prije nego padne noć
dok je crno još crno
dok krajolik kuca
tvojim srcem

gužva je u gradu
tijelo se s tijelom sudara
milijuni masnih kukaca
gmižu ulicama

kašlje trg
kašlje tramvaj
kašlje šarena provincija

bježi iz tog zaklona
u kojemu više nema mjesta
ni za riječi

bježi u predgrađe na ulicu
skoči u korak
pod bor
u razgovor

zdravlje i bolest
stanuju u rječnicima
pravi život
kuca izvan korica