Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

3.

trebalo bi srušiti zidove
mrmljao je miro ispod kamenitih vrata
čitajući brankeca i zvonkeca
inače će riječi izgubiti značenja

sve je rema – nasmijao se brankec
a mi smo krema – dodao je zvonkec
jezik iz sjene balon od pjene
narasli su između tebe i mene

nastupilo je doba velikih promjena
pjesnici su cijevima šibali gramatiku
vježbali mucanje i matematiku
logika je smislu rekla čekaj

a miro tek pristigao u zagreb
nije mogao vjerovati
da je ispod kamenitih vrata
moguće prekrižiti i dunju i badem

tražeći ključ našao je put
kišnu rečenicu koja kruži
koja sijeva i miluje
munjom i molitvom

biti počešljan zašto ne
usput i misaon
ta vratit će se riječi šarene
s njima i gospon jacobson

i dunja i badem
vjeruj mi
znadem