Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

DVA KORAKA DO OBLAKA

 

svetac pjeva mačku
kristalna munja glasa
reže dim
probija strop
pa
dva koraka do oblaka
stane i traje

pada kiša
svetac pjeva mačku
pada snijeg
svetac pjeva mačku
izlazi sunce
svetac pjeva mačku

kartaši se smanjuju
iskaču psovke k’o kraste
naručuju smijeh za šankom
a svečev glas raste

mijenjaju se godišnja doba
svetac pjeva mačku
mijenjaju se države
svetac pjeva mačku
hajduk živi vječno
svetac pjeva mačku

njegov jarkocrveni bas
obojio je čitav grad
pločnike ptice i nebo
travu drveće i prolaznike

kamo god kreneš
svečeva mačka
titra u zraku
svi te poznaju