Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

8.

 

trebalo bi srušiti zidove
pobješnjeli konj
zauzima svemir
zvijezdu po zvijezdu

dajte mu zraka
njegova je njiska oluja
zvuk kojim će mali
zaglušiti velikog medvjeda

dajte mu prostora
njegova je njuška tučak
vrutak koji nas vraća
u utrobu zemlje

kada pobješnjeli konj
uđe u nepomičnost
zvijezda briše zavičaj
dišu bridovi svijeta

u utoru zrcala
zaboravila se
bora ponora