Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

2.

 

trebalo bi srušiti zidove
da može zrȁka
da može zrâk
u zipku ući
presvući mrak

ljubičasto jutro
boji ti pogled
ljubičasto jutro

malo žute
malo plave
pa pod skute
navrh glave

pa u bijelo
lice cijelo
trak mu duži
kruži k ruži

ljubičasto jutro
umjesto stropa
ljubičasto jutro

s njim putuješ
u njem dišeš
obzor ti stranica
dúga granica