Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

5.

 

trebalo bi srušiti zidove
u kuhinji u dnevnom boravku
iza mojih leđa se prolazi

ne mogu više ovako
stoljećima se mičem
sudaram s namještajem
svađam s plišanim životinjama

oko mene kruže nijemi oblaci
pada kiša
kukci se grle

upalio sam svijeću
ona se rascvala u požar

zeleno više nije zeleno
svijet se žari dimi
u dijamantu mog pogleda

u pepelu vida