Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

7.

 

trebalo bi srušiti zidove
raširenim rukama
samoglasnicima
moždanom opnom

večernji leptir
demon između nebodera
zalijeće se u staklo
brza navaljuje na beton
pleksiglas

tijelo mu se savija raste
privlači oblake i munje
putuje na oštrici noža
s pjesmom i vjetrom

šiba ga bjelina
šiba ga jezik
šiba ga misao

dotakneš li ga
zabliješte mu oči
kažeš li zdravo leptire
krv skoči u zrak
nađeš li ga na osami
zaroni u vir

poletiš li
možda i on poleti