Trebalo bi srušiti zidove | Krešimir Bagić

10.

trebalo bi srušiti zidove
ili im reći da nam prestanu smetati
da se odlijepe od tla
i krenu ulicama i drvoredima
livadama i poljima

život bi nam se u hipu promijenio
zidovi bi se uljudno micali
a naše riječi uzdasi i koraci
skupili bi čitav prostor
u puževu kućicu

– dobar dan gospodine pužu
(pozdravljali bi zidovi)
jeste li umorni od putovanja
je li istina da se sunce rađa
i umire na vašim rogovima

– dobar dan zidovi
pozdravlja vas anka
otkad je ona kročila u šumu
i sve zaboravila
vi se krećete i govorite
evo čak i pitanja postavljate

– predragi pužu kralju skromnosti
(nastavljali bi zidovi)
nedostajemo li ti
kako bez nas razlikuješ
lijevo i desno
naprijed i nazad
gore i dolje
dan i noć

– nedostajete mi kao i sve drugo
razlika je u slici
a ne u granici

puž bi tada zašutio
a kućica bi mu
kao vjeverica usred svemira
zaigrala na leđima