Važno je imati hobi | Luca Kozina

IZVEDBA ŽIVOTA

 

Tko god navrši dvadeset pet godina, dužan je javiti se žiriju koji vrši evaluaciju životnih sposobnosti.

Dugo sam strepila od tog poziva jer sam naslućivala što će se dogoditi. Mogla sam pobjeći, kupiti jednosmjernu kartu za inozemstvo ili uzeti neplaćeni dopust, zaključati se, isključiti mobitel, spustiti rolete i čekati da me zaborave. Ali žiri ne zaboravlja, jer im je zadaća dovlačiti čudakinje do središnjice u predgrađu.

Upale i crvene oči, izgriženi nokti, dugi periodi samoizolacije, u rijetkim slučajevima socijalizacije, grize nevine građane za uho ili se upušta u promiskuitetne odnose…

– Ne grizem nokte – prekinula sam monotone glasove. Već sam sat vremena stajala na nogama i slušala nabrajanje svojih mana. Kao da to već i sama nisam toliko puta radila.

– Odavde vam se vide rane ispod noktiju – pokazali su na moje ruke. Polako sam ih stavila iza leđa i kimnula da nastave.

Žiri me nije ni pogledao. Čim su oćutjeli tišinu, nastavili su: – Velik broj izostanaka sa sastanaka kućnog savjeta, nezainteresiranost za ogledala, udovi zakržljali od sjedenja, manjak ambicije za napretkom u poslu i želje za zasnivanjem obitelji.

Prošla sam rukom kroz kosu. Koliko me još misle mučiti?

– Gospođo, zaista vam ne možemo dati prolaznu ocjenu – govori žiri jednoglasno dok briše ionako sjajna stakla svojih naočala. S njih su me gledala moja izobličena lica nalik na ribe uhvaćene u ribarsku mrežu.

– Ali, za strast treba hrabrost – zavikala sam. – „Strast“ je tako jednostavno izgovoriti i mahati njome kao transparentom, ali mi ju je nemoguće ostvariti.

Odmahnuli su rukama, gledajući me kao psića koji se ne može popeti uz stepenice.

– Strast! – promrsili su nakon nekoliko trenutaka – kao da je strast potrebna za biti zdravim članom društva – rekli su s natruhom tuge u glasu. – Dovoljno je živjeti po pravilima. Ti si ih prekršila i zato te…

Umalo sam ustuknula i pognula glavu pred nadolazećom osudom, ali sam vidjevši sunce koje se razlijevalo iza njih otvorila širom usta, usisala ga i na preneražen žiri izrigala vatru.

Na žalost, na vrijeme je priskočio mladi pripravnik s protupožarnim aparatom. Nakon što je pripravnik svakom članu namazao opekline maslacem, žiri me s krvožednom radošću osudio na povratak kući s riječju „NEDOVOLJNA“ žigosanom na čelo.