Važno je imati hobi | Luca Kozina

KATARZA

Povremeno bi je spopala pomisao da ne zna tko je. Čudno, jer je znala sve o sebi. Imala je ime i prezime, znala je tko su joj roditelji, vlastitim trudom zaradila je diplomu, radila posao koji voli i davala ljubav i vrijeme dragim osobama.

Sve češće je maštala o požaru, automobilskoj nesreći ili nekoj drugoj katastrofi koja bi joj otkrila njenu bit. Spasila bi staricu iz goruće zgrade, bacila se pred jureći auto da on ne udari mačića ili bi se samo poskliznula u kupatilu nakon tuširanja i udarila glavom o kadu. Naravno, preživjela bi, ali taj događaj bi prebrisao sve što je dotad napravila i izgradila bi se otpočetka. No, veliki preokret nikako nije stizao. Život je curio kao voda iz slabo zatvorene slavine.

– Možda trebaš promijeniti pristup – rekao joj je preko telefona prijatelj kojeg je cijenila jer je citirao Nietzschea. – Ti prizovi katastrofu. Izađi vani, potuci se s nekim, baci se pod auto… Ono što te ne ubije, to te ojača.

Ali kako nije znala tko je, ostala je doma.