Važno je imati hobi | Luca Kozina

ŽENA OD ČELIKA

Počelo je s jednim udarcem. Stajala sam ispred njega i promatrala smjenjivanje emocija na njegovom licu – čuđenje, zbunjenost, a zatim bijes koji mu je neobrijane obraze obojao u crveno. Podigao je ruku iznad glave, zamahnuo i udario me. Pljuska je odjeknula prostorijom. Odzvanjala mi je toliko dugo u ušima da sam zaboravila čime sam ga izazvala. Pala sam na pod, osupnuta snagom skrivenom u njegovoj maloj, dlakavoj ruci. Ni glasa nisam ispustila, kao stvar. Prešao je rukom kroz kosu, popravio košulju i nastavio piti kavu.

Udarci su se ponavljali svaki dan, u istom ritmu. On bi me udario, ja bih se zaljuljala i ostala na nogama. Nekad bih se, da ne padnem, uhvatila rukama za stolicu, kuhinjsku ploču ili bilo koji čvršći predmet. Pritom bih se nakrivila kao strana trokuta. On nije bio svjestan svoje snage. Zapravo, mislim da nije bio ničega svjestan. Oči bi mu se zamaglile, a vilica stisnula. Gotovo uvijek bi mi šiknula krv iz nosa. Bila sam svjesna samo udaraca i želje da izdržim tu rundu. Očeličila si, rekao je jednom s objektivnošću znanstvenika. Zvuči glupo, ali sad znam da sam to radila jer sam htjela napokon biti dobra u nečemu. Pa makar to bilo trpljenje udaraca.

S vremenom me više nije udarao iz bijesa, nego iz navike, a možda je naprosto volio osjet uzdrhtalog mesa pod rukom. Ubrzo je shvatio da sam žilava, da se ne dam. Jednom sam ulovila smiješak ugodnog čuđenja dok me udarao. Udarci su postali sve učestaliji i jači. Htio je vidjeti dokle može ići, to jest, koliko ja mogu izdržati. Odmah sam ga prozrela. Muškarce sam uvijek čitala kao otvorenu knjigu, ali iz sažaljenja bih im dopuštala da rade što žele.

Odlučila sam biti stabilna kao drvo. Ukorijeniti se u parket ili pločice – ovisno o tome gdje me je tukao – nisam mu htjela dopustiti da me sruši. Kada bi se zadihan i znojan udaljio od mene i srušio na naš krevet, ja bih ostala na nogama. U tom bih položaju čekala dok ne zaspe, srušila se na pod, brisala krv rukom i plakala od sreće.

Naše tučnjave su se preselile u moje snove. Stojimo u kuhinji, suočeni jedno s drugim, iza njegovih leđa se kroz prozor urotnički provlači zalaz sunca. Sa svakim udarcem moja koža postaje sve deblja, a njegova ruka sve crvenija. Jedne sam se noći pretvorila u čelik. Ruka mu je dohvatila moje rame. Ispustio je kreštav uzvik i brzo povukao ruku k sebi. Dlan mu je bio crven. Na jednom su se mjestu pojavile rupice krvi. S čuđenjem smo gledali igru svjetla na glatkom, sivom ramenu. Podignula sam ruku – bila je preteška. Dotaknula sam kožu – naježila sam se od hladnoće. Njegove su se oči zaokružile od šoka, a usta su mi se raširila od smijanja.

Iduće jutro, dok je pio kavu, upitao me: – Šta si to lijepo sanjala?

– Baš ću tebi reći – rekla sam priželjkujući još jednu rundu. Dim njegov cigarete se uzbibao, on je ostao miran. Budala, ništa ne zna. Otkad sam sanjala taj san, njegovi udarci me više nisu boljeli, niti sam se morala za nešto pridržavati. Stajala sam uspravno, prebacila sam težinu na noge. S trećim su se udarcem pojavile kapljice krvi na njegovom čelu. Dotaknula sam nos i osjetila krv. Dotaknula sam kosu, ljepljivu i vlažnu, prsti se nisu dali raširiti. Teče krv, krv iz filmova, krv iz tijela koja postoje samo na ekranu.

Ispred sebe vidim ženu i muškarca. Muškarčeva ruka siječe zrak i slijeće na ženino tijelo. Oči su joj otvorene, ali ne trepću. Ispod krvi nazire se bljedilo njezinog lica. Moram joj pomoći. Osvrćem se po kuhinji. Tražim neki predmet. Bilo što. Moram ga zaustaviti. Nešto je bljesnulo. Na polici iznad mikrovalne pećnice ugledala sam čeličnu kutiju za kruh. Uzela sam je i odvagnula u rukama. Nije teška, ali mislim da će biti dovoljno čvrsta. Naciljala sam njegov trbuh, razmekšan i rastegnut od godina. S prvim sam mu zamahom prekinula dah.

– Uah! – izašlo je iz njegovih usta. Koljena su mu bubnula na kuhinjske pločice i uhvatio se za trbuh. Udarila sam ga po usjeku između lopatica. Gornji mu se dio tijela podizao i spuštao, zatim se predao podu. Nakon nekog vremena se prestao micati.

Osjećala sam se kao da sam se upravo probudila iz dubokog sna, samo što nemam kožu od čelika. Prstom sam dotakla tijelo na podu, ali ono nije bilo dovoljno stvarno.