Važno je imati hobi | Luca Kozina

VELIKI OPONAŠATELJ

Bogu je tog poslijepodneva bilo dosadno. Vrtio je bradu oko kažiprsta i gledao kako sveti Petar okopava vrt oko vrata u raj. Kad je sveti Petar kihnuo, pala mu je napamet genijalna ideja. U rangu s onom da Izraelce četrdeset godina vodi kroz pustinju do Obećane zemlje ili da Isus obavlja njegov prljavi posao na Zemlji.

Odlučio se prerušiti u vraga i plašiti prolaznike na ulici. – Koji dobar tajming – uskliknuo je gledajući u kalendar – pa danas je Noć vještica. Spustio se na zemlju neopazice, suzdržavajući se da ne poskakuje u zraku. Ali ni najduhovniji ljudi nisu osjetili njegovu prisutnost.

Muškarci na ulici su mu prilazili sa smiješkom, prijateljski ga lupkali po leđima i zvali na pivo, djeca su ga povlačila za rep moleći da im pokaže kako iz uha izvlači kovanice, a žene su ga zavjerenički pogledavale i rukama mu davale znakove koje nikako nije mogao razumjeti.

Oni su svi, a ja sam jedan, shvatio je. Zatresao se od samoće. Prešao je rukom kroz kosu bjelju od anđeoskih krila. Sa Zemlje mu je gledanje okopavanja vrta bila gorkoslatka uspomena, kao kad se smrtnici prisjećaju svog prvog poljupca. Već je htio uzaći na nebo kad je ugledao gomilu okupljenu oko čovjeka koji je izgledao kao on. Imao je dugu bijelu bradu i haljinu bjelju od anđeoskih krila, zapravo bjelju od one koju je Bog ostavio na nebu. Većina ljudi pobjegla je od čovjeka, lica ukočenih od užasa, a samo su neki kleknuli na pod i poklonili mu se.

– Bože, Bože – izvikivali su njegovo ime. U tom mu se trenutku njegovo ime učinilo tako strano i beznačajno da je zbacio kostim sa sebe i pogledao prema nebu crnom od jata ptica u bijegu prema jugu.

– Prestar sam za ovo sranje – promrmlja si u bradu i vrati se u raj pomoći svetom Petru.