Važno je imati hobi | Luca Kozina

PLAVI PLAMEN

Tog je dana kišilo tako jako da su čak i muškarci nosili kišobrane. Voda joj se uvukla među nožne prste pa se sklonila u jednu od onih novoizgrađenih, mutnosivih zgrada sjajnih prozora. Kad god bi prošla kraj njih, uvijek bi se pitala – ‘ko ima para da tu kupi stan?

Sad je napokon dobila priliku da vidi kako je to biti unutra. Iz portuna je upravo izlazio starac u kućnim papučama. Pjegavom rukom s dugim noktima pridržavao je vrata.

Kimnula mu je, jer su joj riječi zastale na pola puta između misli i zvuka. Provukla se ispod tanke ruke i okrenula prema njemu, ali je starac već otišao. Iza njega je ostao miris sapuna.

Desno od duguljastih, horizontalno položenih sandučića pružao se hodnik. S lijeve i desne strane gledala su se dvoja vrata kao razočarani kauboji. Pretpostavila je da su to podrumi, jer nije bilo nikakvih oznaka na njima. Tako je bar zvala vrata kroz koja ljudi rijetko prolaze u zgradi u kojoj je živjela u djetinjstvu.

Sjetila se širom otvorenih popucalih vrata od svijetlog drva. Sjetila se čupavih tepiha, debelih i tankih, sličica iz albuma nalijepljenih na dovratcima koje je noću sanjala da ih može dohvatiti, metalnih pločica s nakošenim, vitičastim ili uspravnim slovima.

Da se više uživi, leđima se naslonila na najbliža vrata. Sjetila se prigušenog cijukanja luka na vrelom ulju, toliko jasno da joj je nos zapeckao miris zagorjelog luka.

Otvorila je oči i malo se jače naslonila na vrata. Netko kuha. A da uđem, upitala se. Kad je bila dijete, često bi nakon ručka iz dosade povlačila kvake na vratima stanova na gornjim katovima. U većini slučajeva kvaka bi popustila pa je mogla kroz procijep vidjeti kako izgledaju i mirišu hodnici drugih obitelji. Fasciniralo ju je što svaki stan ima svoj miris. Čim bi čula šum, zatvorila bi vrata i sakrila se iza zida. Otvorila je vrata. Iz hodnika se naziralo sporo bljeskanje plavog plamena na kojem je lebdio srebrni lonac. Miris je postajao sve intenzivniji, a luk sve crnji, ali nitko nije došao. Ušla je u kuhinju i ugasila plin. Ovdje nitko ne živi, zaključila je s olakšanjem i zaključala se.