Hod na rukama | Sonja Manojlović
ČITATELJ
Ali o dnu, ali o nebu, što reći?!
Vješah se o nit.
A cenzor zbilje, zagnjuren duboko
u mjesečevo oko,
hvatao je skliske sjene,
znaš da je noćni tat.
U zoru izlaze ljudi, dovršena bića.
U svakog zure uske oči,
pa, živi! – i tobom se hrane te priče.
Budi mjenjatelj teksta.
Sadržaj
PARIŠKI PRIZORIKažem ti očima
Usta za živu hranu
Što ljudi rade u metrou
Znaci
Kad pozaspe, vrijeme je za umjetnost
Performeri boli
U muzeju
Turistička himna
Nema potrebe
Starica u velegradu
Mladić s glasom
Snevesele ga tuđe igre
Vilendorfska, velegradska
Odluka u metrou
Na ulici
Portretiranje
BUKA CITATA
Potajna hrana
Osluškivanje
Hod na rukama
Opsada
Čovječica
Plan
Za mene nisu velika slavlja
Utjeha poslušnog
Sunčev trajekt
Otac i sin
Ulazna, karnevalska
Sjedio, ležao, dugo
Vladar sretnog ratnika
Aerodromske laži
Kancelarijski ritam, radno
Zalihe ljupkosti
Kad i kome
Proslava
Upoznaj me!
Troglas
Izložba tajni
Zvuci, odsjaji, slutnje
Čitatelj
Impresum
