Hod na rukama | Sonja Manojlović

ZA MENE NISU VELIKA SLAVLJA

Za mene nisu velika slavlja,
u prizoru se ludi, ne zapadne me bolje,
iz njega vječno plamti,
a ugrizi sićušnih ptica na uškama nose se doma

Sad prepoznajem svoje osjećaje
odskok u zajedničkoj zdjeli,
mislim u slikama,
– smiješ osjećati, ne smiješ učiniti,

i ničim zaustaviti ne možeš
sveopći razgovor,
dosada je samo ritam
onečovječenja

Slušaj,
netko sam drugi,
mislim da ga znam,
da živi u visokim planinama,
osvijetli ga kakav oblak, izmakao drugima,
lijena magla, svijet bez boje