Poglavnikov pudl | Edo Popović
9.
Kožul je stajao na ulazu u kafić u Bukovačkoj i ogledavao se. U kafiću nije bilo mnogo gostiju, no nije uočio Kvrga sve dok njegova glava nije provirila iznad glava djevojaka koje su sjedile za stolom uza stakleni zid. Kožul je shvatio da je ovaj bio ustao.
Jebote, stvarno je nizak, pomislio je prilazeći stolu u kutu.
Milijane, rekao je Kožul.
Željko, rekao je Kvrg.
Rukovali su se i sjeli.
Volim doći ovdje, rekao je Kvrg. Kafić drži ugledni stranački financijer, a pogled odavde je dobar.
Na maksimirski park? upitao je Kožul pogledavši visoka stabla s kojih je vjetar trgao lišće.
Na prolaznike, rekao je Kvrg. Vremena su nesigurna, uvijek moraš znati tko prolazi ulicom.
Gemišt, rekao je Kožul konobaru.
Zašto ne probaš portugizac, rekao je Kvrg.
Može, rekao je Kožul. Nego, zašto si inzistirao da se nađemo ovdje, a ne u stranci?
Dosta mi je one rupe, rekao je Kvrg. Obećali su mi nakon izbora prostorije u centru grada. Sve one civilne, pederske udruge imaju prostorije na ekskluzivnim lokacijama, a mi se tiskamo u rupi u predgrađu.
Koliko znam, rekao je Kožul, naši će ih, kad formiraju vladu, stisnuti, odbiti od državne sise.
Trebalo je to davno učiniti.
Bolje ikad nego nikad. Nije loše ovo vino.
Momak, povikao je Kvrg konobaru. Je li ovo kutjevački portugizac?
Samoborski, odgovorio je konobar.
Znao sam, rekao je Kvrg. Kutjevački je, onako, šuštaviji u ustima, slađi, jeftiniji, za ugasiti žeđ. Ovaj teče glatko, skuplji je. Oni govnari iz Europske unije, nastavio je ogorčeno, zabranili su prodavati naše najpoznatije mlado vino pod imenom portugizac.
Ma nemoj!
Da. Na kraju će zabraniti i naš grb, našu zastavu, našu kunu, zabranit će i da se izjašnjavamo kao Hrvati. Znaš, ta unija nije ništa drugo nego Jugoslavija u velikom. Satrap. Bruxelles nam radi isto ono što nam je radio Beograd. Pljačka nas, gazi, govori nam što da radimo.
Pisao sam ja protiv ulaska u EU, rekao je Kožul. Upozoravao na odnarođenje, na slabljenje države i gubitak državnog suvereniteta, ali su me lijevi fašisti proglasili paranoikom.
Znam, znam, sjećam se toga. I nas su proglašavali luđacima, a i danas po nama pljuju lijevi mediji.
Bez brige, neće još dugo, tješio ga je Kožul.
Nego, evo zašto sam te zvao, promijenio je temu Kvrg. Znaš da je ubijen naš član i predsjednik mladeži Stjepan Starman.
Kožul je kimnuo.
Jučer popodne policija je objavila njegov identitet, rekao je. Pisali smo o tome.
Ono o čemu niste pisali je da nas inspektor koji vodi istragu…
Rakitić, prekinuo ga je Kožul.
Da, taj, da nas on gnjavi i maltretira, čini mi se da nam pokušava smjestiti pušku.
Ma nije valjda!
Šta se čudiš, obrecnuo se Kvrg, kao da ne znaš da je bivša vlada nakrcala crvene u policiju, ima ih ko u šipku koštica.
Znam da su bivši dosta zapošljavali, rekao je Kožul, ali Rakitić je u krvne delikte došao prije bivše vlade.
Kao da je to važno, rekao je Kvrg.
To je činjenica, rekao je Kožul sliježući ramenima.
Činjenica!? namršti se Kvrg. Otkad su to novinarima važne činjenice? Jebeš činjenice, važna je istina. A istina je ono što ja kažem, a što ćeš ti napisati u novinama.
I to što kažeš, složio se Kožul.
I tako, taj nam se tip navalio na kičmu, stalno gnjavi i maltretira.
Koliko je puta bio kod vas? upitao je Kožul.
Šta hoćeš time reći?
Ništa, zbunio se Kožul. Pitam koliko vam je puta dolazio na vrata.
Jednom, rekao je Kvrg.
Čuj, rekao je Kožul, istražuje umorstvo vašeg člana, morao je doći k vama.
Ne kažem ništa, znam da mora doći i ispitati stvar, ali on nam se politički ruga. Da nam se potpora birača broji u promilima, da prodajemo Hrvatsku Mađarima, da sam ubio Stjepana, i sve tako. Kažem ti da nam pokušava smjestiti ubojstvo, politički nas difamirati zato što smo u pobjedničkoj koaliciji. Hoćeš još jednu čašu?
Može. Super je vino. I sad bi ti htio da ga ja malo… nije dovršio Kožul.
Da ga malo naguziš, dovršio je Kvrg. Da, upravo to. Nitko ne voli kad ga mediji naguze, pa ako nas guze lijevi fašisti, možeš ti naguziti jednog njihovog, jel tako? A mi ćemo to imati na umu kod izbora urednika televizije.
