Pjesnički manifest | Tomislav Domović

smrt slavnih prethodnika
smrt je uglavnom došla kao olakšanje
i prestanak borbe između iskričavog duha
i posustala tijela
dok tonem u ulicu i njen krijeposni asfalt
gledam smrt u sve bližoj daljini
i kal više nije kal
i dvojba nije više dvojba
u sandalama od kožnih vezica ispletenim
dižem prašinu iz nepreglednih polja
zaobilazeći stupice
u oštro kamenje kao u sag istine
šivam nokte i rascvjetalu kožu
crni se nebo
kao gavranova spojena krila
žarke perjanice vijore se na glavama
ponosnih zvjezdara
pred kojima otimlje mi se riječ
poput ranjena psa
u njihovim rukama napinju se vojke
i bijesnice zubima grizu taj zategnuti dio spasenja
opijen smrću
i poljem bitke
pod crnim nebom
puštam tijelo u travu
utječem u krv