Pjesnički manifest | Tomislav Domović

isto su svjetlost dana i mrak podzemlja
jer ne može slatkost trenutka
nadjačati žitku vječnost
prije oproštaja s pjesmom
valja
posegnuti u tobolac
strijelama vitlati
kao debeljuškasti barokni anđeo
prisiliti sunce da dva dana ne zalazi
pregristi ljubavnicima vratove
žrtvovati jednu ruku
kako bi ona druga osjetila
punoću dok ždrijebi se kobila
i dok munje pale
borovu smolu
valja
posegnuti u tobolac
zašiljiti se
odapeti se
iznad gnijezda i pašnjaka
žilama kao zagasitim putokazima
gušiti jata netopira
na drvenim se preslicama sukati u tanku pređu
doličnu svečanom trenutku
isto su svjetlost dana i mrak podzemlja
jer mudrost su teška vrata na nepodmazanim šarkama
okvir se trese
kao suho pruće
još samo časak i zatrpat će je
zidovi što podrhtavaju
krov što klizi
prije oproštaja
valja
odstraniti pomisao na dugačke kandže
što prodiru u napuhana trupla
zaklopiti oči
i bez njih gledati
i slutiti
oplakivanje i bijes
prisegnuti
pod slomljenim granjem
pod slomljenom pjesmom
naći put za odapetu strijelu
tišinom se ogrnuti
i sahraniti pjesmu
onako kako se pokapa čuvar svijeta