Pjesnički manifest | Tomislav Domović

ma koliko se trudili
nećete me moći uspokojiti trenutnom oskudicom
gnjeva i razdora
jer svaki rob riječi i tame
postupa samo onako
kako pomaknuti brijezi soptanjem kazuju
pepeljasto je već sunce
i oštri grebeni sa zadovoljstvom muklim
prate nasukavanje
dok uvirem u boju zagasitog buđenja
javljam se šaptanjem
svim na brzinu ubijenim
svim još brže pokopanim
kao ranjena priroda nevinim dušama
budim se u bujici suza
u toj gustoj tekućini
sjećanja i tuge
nošen kao slomljeno deblo
cvilim u kostima
i prije nego što se raspadnem
napisat ću putopis o zemlji
prevrnutih grobova