Pjesnički manifest | Tomislav Domović

doći će trenutak pjesme
kad sve nestane ona će prosipati
raznobojne špekule iz čarobne kutije
krivokletnici će sahnuti za iskupljenjem
a oštroumni vezati pergamente za vrijeme nove egzotike
tad treba pouzdavati se
u češere
koru
i ljusku neodvojivu od srca
biti uvjeren da će plamen progutati
mnogi vražji ljudski lik
te da se izgubljena sreća može naći
u ležaju punih jasli
pisati nebrojene poruke
da ne mogu nam ništa
dok pastiri čuvaju stada
i dok se iz naših napetih koža cijedi mošus
kao brizgavi spomen
doći će trenutak pjesme
tiho
poput ćudorednog sna
što neprimjetno u mišićima
nateže platinske žičice
kazivat ću okovanim raskošima
da ne mogu nam ništa
dok rijeka nosi žute zvijezde
i u dubini presijava mjesečevo staklo
sila koja u silu vjeruje
nije bogzna što
i najuspavanija vjetrenjača
dočeka svoj čas
i najzamrlija pjesma
poželi da živi
umijesit ću kruh
sjesti pod plavu šljivu
pod nesagledivim nebom desit će se
najljepša kap rakije
doći će trenutak
tad se treba predati
oluji
trsu
i posljednjem čamcu na vesla